Lucija Kolovrat (III. D) i Glorija Nemec (III. D) pod mentorstvom profesora Tončija Peranića u školskoj su galeriji „Podroom“ održale zapaženu izložbu o kojoj su izvijestile u međupredmetnoj korelaciji s predmetom Hrvatski jezik i nastavnicom Tinom Udović, prof. mentor

SVAKI NAŠ RAD IMA SVOJU PRIČU

NAPISALA: Nina Višnić, III D

Dugoiščekivana izložba Lucije Kolovrat i Glorije Nemec  održana je 8. veljače 2018. godine u galeriji „Podroom“ naše škole.  Prva izložba učenica trećeg razreda oduševila je mnoge.  Odlikašice III. D razreda svoje inspirirajuće radove odlučile su zajedno izložiti. Glorija i Lucija su likovno stvarale u vrlo različitim tehnikama,  no svaki rad oduzima dah.  Intervjuirala sam djevojke te njihovog profesora i mentora Tončija Peranića  kako bi nas uveli u značenje izloženih djela.  Lucija i Glorija su vrlo slobodnog duha stoga je izložba vrlo raznovrsna, pošto su na papir su iznosile svoje tadašnje osjećaje.

N.V.: Što vas je potaklo da napravite izložbu?

Lucija: Ima mnogo tema za koje smatram da su jako važne i treba ih naglasiti, a najbolji način na koji sam to htjela prikazati je kroz slike.

Glorija:  Smatrala sam zanimljivim imati vlastitu izložbu. Prihvatila sam to kao nešto drugačije; način da izrazim sebe kao osobu, dušu i um.

N.V.: Gdje ste nalazile inspiraciju?

Lucija: Inspiraciju za nekolicinu radova dobila sam zahvaljujući svakodnevnim podsjećanjima od strane  medija na tužnu realnost našeg društva. U ostalim radovima sam bila inspirirana svojom maštom u kojoj pokušavam idealizirati okolinu.

Glorija:  Izložbom sam, kao umjetnica, htjela pokazati i podijeliti s ljudima svoj pogled na svijet. Htjela sam da radovi pobude maštu i osjećaje kod ljudi. Na taj način sam dala dio sebe.

N.V.: Koje ste stilove i tehnike koristile?

Lucija:  Koristila sam svoju najdražu tehniku- tuš, s kojom sam radila u pointilističkom stilu, jer mislim da se kroz pointilizam najbolje može prikazati dubina slike.

Glorija: Koristila sam se vodenim bojama i rapidografom.

N.V.: Hoćete li nastaviti s ovakvim radom?

Lucija:  Sigurno ću nastaviti slikati i stavljati neke svoje ideje na papir, ali nisam još sigurna hoću li svoje ideje pretvoriti u izložbu. O tome ću razmišljati tijekom stvaranja tih radova.

Glorija:  Namjeravam nastaviti s umjetnosti kad završim ovu školu. Razmislit ću o radu na novoj izložbi, jer koliko god je to lijepo i uzbudljivo, ipak, rad na izložbi oduzima dosta vremena što nije baš lako uklopiti u svakidašnje školske i druge obaveze.

N.V.: Koje tehnike želite još  upotrijebiti?

Lucija:  Sljedećim slikama koje želim naslikati želim unijeti osjećaj, a mislim da je najbolja tehnika koja može to dočarati ugljen i olovka.

Glorija:  Želja mi je naučiti se koristiti gvašem. Također, veliki sam obožavatelj vitraja.

N.V.: Koliko vam je trebalo da završite izložbu?

Lucija:  Početno stvaranje izložbe trajalo je četiri mjeseca, zbog obaveza oko škole i treninga, ali završni dio izložbe trajao je mjesec dana.

Glorija:  Proces izrade izložbe trajao je nekoliko mjeseci, duže od prvog polugodišta.

N.V.: Koliko i kako je na vašu izložbu utjecao vaš mentor?

Glorija:  Već sam imala ideje i neke gotove radove koje sam pokazala prof. Peraniću. On me upućivao i savjetovao. Kako su mu se više svidjeli  crteži nacrtani rapidografom, tražio je da ih napravim još. Nisam požalila, dapače, ispalo je bolje nego što sam planirala.

N.V.: Koji vam je rad najdraži te koji vas rad najbolje opisuje?

Lucija:  Najdraži rad mi je pčela pomiješana s geometrijom, zbog toga što sam inspiraciju za tu sliku nalazila u pjesmama i djelima svoje najdraže pjevačice koja mi daje motivaciju da nastavim dalje sa svojim radom. Smatram da me sirena na meduzi najbolje opisuje, voda me opušta i zacjeljuje moju dušu.

Glorija:  Teško je izabrati koji mi je rad najdraži , jer svaki ima svoju priču. Najbolje me opisuje rad sa sirenama. Njega sam namjerno posebno izložila kao metaforički autoportret. U središtu slike nalazi se buket cvijeća koji predstavlja život, zmija, pošto sam to u kineskom horoskopu ( iako ne vjerujem u to, smatrala sam zanimljivim iskoristiti to u kompoziciji), sirene, jer sam riba u horoskopu, a sirenac nema glave jer sam žensko, što je razlog zašto sirena ima glavu.

N.V.: Jeste li zadovoljne dolaskom ljudi?

Lucija:  Naravno da jesmo. Većina razreda je došla pogledati naše radove. Također došla je moja  obitelj, radi čega sam jako zadovoljna,  jer su me moji roditelji i sestra te daljnja obitelj podržavali u cijeloj realizaciji i razradi izložbe.

Glorija:  Zadovoljna sam s brojem odaziva. Naravno, bilo bi ljepše da je bilo više ljudi, ali sve u svemu, jedno novo i predivno iskustvo.

N.V.: Biste li htjele što promijeniti na izložbi?

Lucija:  Iskreno ne bih, sve što sam htjela dočarati drugima napravila sam na dobar način i na način koji se meni zaista svidio, no htjela bih nadodati još podtema  koje se nadovezuju na moje slike.

Glorija:  Ne bih. Slike i crteži postavljeni su baš onako kako priča treba biti ispričana, da oni govore sami za sebe.

INTERVJU S PROFESOROM I MENTOROM TONČIJEM PERANIĆEM

 

Nina Višnić: Kako i koliko ste utjecali na izložbu Lucije Kolovrat i Glorije Nemec?

Tonči Peranić, prof. :  Prije svega sam poticao učenice kako bi uopće održale izložbu,  znao sam da obje likovno stvaraju i kod kuće, stoga sam htio da  iz tih radova naprave izložbu.  Lucija i Glorija su mi svoje radove donijele u školu da vidimo što bi mogle poboljšati,  no na kraju smo zaključili da su radovi odlični i da bi se mogla napraviti jedna lijepa izložba.  Ova izložba spada pod samostalne izložbe pošto su samo dvije umjetnice.

N.V.: Jeste li zadovoljni  ishodnim radovima?

Tonči Peranić , prof.:  Da, naravno.  Lucija i Glorija stvarale su radove različitim tehnikama.  Lucija je radila pointilistički, točkicama,  dok je Glorija radila klasičnije radove u mješavini vodenih boja, tempera i olovke. To je bilo vrlo zanimljivo da se vidi suprotnost između načina izražavanja Lucije i Glorije.

N.V.:  Želite li išta promijeniti u izložbi?

Tonči  Peranić, prof.:  Ne  To je njihov početni rad,  početna izložba iz koje bi trebao slijediti daljnji napredak u njihovom radu i nadam  se da će tako i biti.

N.V. :  Jeste li zadovoljni brojem posjetilaca?

Tonči Peranić, prof.:  Da,  uglavnom su na otvorenju izložbe bili sami učenici naše škole,  no bile su, naravno,  obitelji i prijatelji Lucije i Glorije.  Tijekom njihove izložbe smo već dogovorili i trenutnu izložbu s Glorijinim djedom,  koji i sam ima mnoštvo svojih slika.

N.V. :  Koje osjećaje vam je potaknula ova izložba?

Tonči Peranić, prof. :  Prije svega,  drago mi je da se mladi ljudi žele baviti umjetnošću i da dio svog slobodnog vremena koriste na način koji će im dati puno slobode te dati novu dimenziju u njihovim životima.