Povijest

POVIJEST NASTAJANJA ZGRADE GRAĐEVINSKE TEHNIČKE ŠKOLE

( iz godišnjeg izviješća Graditeljske i poljoprivredne tehničke škole u Rijeci, 2000.g)

         Sredinom 19.stoljeća podno slikovitog Trsata, u ravnici koja seže prema moru, nije bilo planske gradnje, već su se tu nalazili stihijski izgrađeni objekti kao štale, barake i ostali pomoćni gospodarski objekti. To je područje zbog svog položaja najvrijedniji dio Sušaka, te je godine 1885. odlučeno parcelirati ga i prodati za izgradnju moderne gradske četvrti. Za taj je projekt bila zainteresirana Riječka  podžupanija i Zemaljska vlada u Zagrebu. Na Brajdici je tako nastalo novo gradsko središte Sušaka s vrlo lijepom i planskom arhitekturom u duhu historicizma i secesije. Ovaj koncept postupno prelazi na izgradnju u niz duž Strossmayerove ulice, gdje se ističu dvije luksuzne zgrade, „kuće Ružić“ a završava slobodnostojećim kućama i vilama na Pećinama.

Na tako zamišljenu urbanizaciju nametnula se kao gorući problem izgradnja nove školske zgrade u koju bi bila smještena muška i ženska pučka škola, jer se do tada nastava održavala na više mjesta u privatnim kućama. Tako je 1870. godine izgrađena zgrada za potrebe školovanja djece, tada pučka , a danas Osnovna škola „Centar“. Za njeno ostvarenje zaslužni su arhitekti Mate Glavan i Julije Stanisavljević.  Zanimljivo je znati da je Mate Glavan prvi sušački školovani arhitekt i domaći sin, rođen na Podvežici, vrlo aktivan u kulturnom i javnom životu Rijeke i Sušaka. Volio je pjevati, te je jedan od pokretača pjevačkog društva „Jadranska vila“. Poznat je kao prvi projektant riječke rafinerije, Hotela „ Kontinental“, Čitaonice na Trsatu i inih objekata.

Oba arhitekta prišli su rješenju građevine studiozno, s ljubavlju i patriotskom željom rješavanja pitanja obrazovanja djece na Sušaku. Zgrada svojom harmoničnom linijom i mjerom predstavlja izvanredno arhitektonsko rješenje zrelog historicizma. Pečat novog stila gradnje nosi novogradnja još jedne pučke škole (danas graditeljska i poljoprivredna tehnička škola) iz 1909., koja zajedno sa zgradom iz 1877. čini jedinstvenu prostornu cjelinu.

Postoje skice, nacrti, projekti nekoliko arhitektonskih rješenja koji su pohranjeni i čuvaju se u državnom arhivu-Rijeka. Tamo se nalaze “Škice za osnovnu mušku školu na Sušaku” iz 1904. god autora Milana Babića (kr. inž. vježbenik.). Po njegovoj zamisli objekt je trebao imati suteren, prizemlje, prvi i drugi kat, povezani trokrakim stubištem. Vjerojatno su ove skice bile vodilje drugim  projektantima, jer njegova ideja tlocrta u obliku slova U proteže se i kroz nacrte ostalih autora.

Projekt škole s tlocrtima svih etaža, temelja, krovišta, presjecima (M 1:50), izgledima fasada i detaljima potpisuju Adolf i Ernest Ehrlich 1907. godine. Nimalo ne skrivajući, potpuno se ugledaju na već postojeću školu. To je naročito vidljivo na crtežu fasade prikazane u projektnoj dokumentaciji čije su forme gotovo identične postojećoj školi, samo je ovdje povećana katnost. Vrlo je bogata dekorativna fasadna ornamentika, toliko karakteristična za secesiju. Pročeljem dominira klasicistički ton, koji se očituje u kompozitnim kapitelima. U sredini zgrade iznad glavnog ulaza previđen je balkon s ogradom od kamenih balustrada. Duh secesije osjeća se i u unutrašnjem prostoru zgrade kojom dominira trokrako kameno stubište bogato urešeno željeznom kovanom ogradom, prekrasnim stajaćim lampama na podestima i balustradnoj ogradi na posljednjem katu. Između dviju škola bio je planiran perivoj te se na taj način htjela ostvariti želja povjesničara umjetnosti i kulture Ise Kršnjavia o stvaranju Školskog foruma.

Nacrti gradnje iz 1908. godine (tlocrti suterena, prizemlja, prvog i drugog kata u M 1: 100) najsličniji su postojećem stanju. Nacrt fasade nije sačuvan i nejasno je zbog čega je umjesto eklektičkog prihvaćen i izveden u „ tvrdi projekt bečkog stila toga doba“. Tako, umjesto planirane kićene ornamentike pročelja, danas imamo stroge geometrijske forme na fasadi. Izmjenjuje se fina i gruba žbuka u obliku istaknutih i udubljenih vodoravnih polja ( strigilirana fasada). Na određenim razmacima su pilastri, tj. vertikalni pravokutni plosnati stupovi koji su priljubljeni uz pročelje. I  na njima se pojavljuje već spomenuta ornamentika izmjena grube i fine žbuke, a pored svoje konstruktivne zadaće tj. jačanje zida ima uglavnom dekorativnu funkciju jer se nazire ljepota izrade detalja i tvoreći jedinstvenu i pravilnu geometrijsku teksturu površinske plohe, a njenom obnovom školska zgrada zasjala bi u punom sjaju ljepote. Tlocrt zgrade predviđen je u obliku slova U, koji je kasnije negiran izgradnjom gimnastičke dvorane. Pretpostavlja se da je autor ovih nacrta gradnje iz 1908. godine bio Vilim Rauscher, tadašnji arhitekt Zemaljske vlade u Zagrebu, koji je u to vrijeme bio vrlo aktivan u Hrvatskom primorju gdje je ostvario izrazito eklektički intonirane projekte.

Godine 1931. napravljeni su nacrti postojećeg stanja u M 1: 100 ( tlocrt suterena, prizemlja, prvog i drugog kata).

Dogradnja još jednog kata izvedena je 1975. godine u vremenu školskog ljetnog odmora od mjeseca lipnja do rujna. Projekt potpisuje dipl. ing. arh. Natko Draščić iz Građevno-projektnog zavoda, Rijeka, radove izvodi Građevinski kombinat „ Kvarner“, a voditelj gradnje je ing. građ. Ranko Špigl. Tadašnji ravnatelj bio je prof. Bogdan Potkonjak. Izvedena je gradnja klasičnog i montažnog načina gradnje s čeličnom krovnom konstrukcijom. Dogradnja nastaje zbog nedostatka školskog prostora i potrebe ostvarenja kvalitetnijeg obrazovanja, jer iza drugog svjetskog rata u zgradi djeluje i radi obrazovna ustanova školojući kadrove graditeljske struke sve do današnjih dana.